KOLIKO IH VOLIMO?, naziv je samostalne izložbe fotografija autora Luciana Bibulica, koja je bila postavljena u izložbenom prostoru Filodrammatice u Rijeci, od 31. ožujka do 11. travnja 2008.
Radi se o fotografijama koje govore o ljubavi izmedu psa i covjeka, ali isto tako, one prikazuju napuštene, pa i zlostavljane životinje.
Radovi su nastali u proteklih godinu dana, u suradnji s Društvom za zaštitu Životinja Rijeka i do sada nisu izlagani. Izloženo je bilo 37 fotografija formata 30 x 45 cm.

Koliko ih volimo?

Životinje, poput ljudi, imaju bore, osmijehe, raspoloženja i stavove prema okolini. Imajuci to na umu, Luciano Bibulic fotografirajuci pse postavlja se profesionalno, kao da portretira važne licnosti iz svijeta filma, glazbe ili politike. Centar njegova interesa, kao i razrada pristupa navodi ga na istraživanje i pronalaženje novih vrijednosti, maštovitih i osjetilnih, a opet dosljednih i individualnih.

U ovom novom ciklusu, dakle, naglasak je na psima, bez obzira radi li se o dogama, terijerima, maltezerima s pedigreom, ili su to samo bezimeni mali lajavci bez doma i vlasnika.
Cilkus cine dvije cjeline. Jedna sadrži crno-bijele fotografije neudomljenih pasa, dok drugu cine portreti vlesnika i njihovih kucnih ljubimaca u boji. Razlika se ne ocituje samo u tome. Crno-bijele fotografije snimljene su u prihvatilištu za pse, i iako se ono ne vidi, osjeca se njihova atmosfera. Pristupajuci svakom modelu posebno, pomocu svjetla i sjene naglašena je staticnost trenutka, cekanje. Nema tu igre i bezbrižnosti, naglih pokreta i iznenadenjam ispruženi na pijesku glava naslonjenih na šape, pseci su pogledi tužni. U svakome sažeto je tjelesno i duhovno, doživljeno i imaginarno. Punoca sivog tona oplemenjuje, nosi kvalitetu i emocionalnost slike iz koje izranja znacaj same price.

U dvojnim portretima takoder dominiraju psi, jer covjek je tu zbog njih, on se brine, njeguje ih i hrani, izvodi ih i šeta ostvarujuci sebe i dobivajuci puno kroz taj odnos. Luciano Bibulic tako i postavlja svoj objektiv, otkrivajuci sve tajne i velicine toga dvojstva, a ujedno ostajuci vjeran fotografiji, kvalitetui kao imperativu. Koristeci boju da bi stvorio kontraste ili sukladnost ta dva bica covjeka i njegova cetveronožnog prijatelja), istice njihovu emocionalnu povezanost, na slici nema drugog plana, nepotrebnih detalja i pozadine. Sve se dogada smisleno, ovisno o onome što se želi prikazati, snaga tu ne proizlazi iz tehnologije vec iz samog autora koji je uspio uhvatiti pogled i izraz lica u kojem se sažima citav jedan život.

Portreti nose ugodnu atmosferu tihe svecanosti svakodnevnice u kojoj je prisutno iskonsko jedinstvo covjeka i psa, u jednoj nerazdvojivoj cjelini koja obilježava naš put i povratak izvorima.
Na jednostavan i izravan nacin fotografije govore o unutarnjem nemiru, o pitanjima bez odgovora, o ne uvijek lijepoj zbilji koja nas okružuje. Prepuštajuci nam da istinu išcitamo i pronademo sami, fotograf ne nudi odgovore, ne namece nam svoj sud, ali nas potice da se pokrenemo i ne budemo samo promatraci u svijetu koji na okružuje.
Jasna Rodin

I ovu izložbu možemo zamisliti kao jedan krug u koji krecemo lijevom stranom, stranom smrti. Tako, uz kosture životinja, smrt kroz katarzu prelazi u svijetlije nijanse... da bi procišcena ljubavlju, dotaknula krug života. A ta strana života predocena je u portrete životinje i covjeka, koji su nadahnuti dubokim emocionalim vezama....

Nadamo se da se nakon pogledane izložbe, upravo izlazite u toplu proljetnu noc, radosni i nadahnuti, svjesni da je svijet satkan od krugova, u kojima ima mjesta i za životinje i za ljude.
Ljiljana Kencel-Drandic

IZLOŽBA JE REALIZIRANA U SURADNJI SA DRUŠTVOM ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA RIJEKA

zahvaljujemo:
Županija Primorsko Goranska
Javna ustanova – Zavod za prostorno uredenje Primorsko Goranske županije
Foto Sluga
AS Rijeka – ugostiteljstvo "AS"
ZooMania d.o.o. Rijeka
Veterinarska stanica TRSAT vl. Sanjin Polic
ZOO SHOP Viškovo
Novi list
Radio Rijeka
Purina